Gošća Sarajeva proteklih dana bila je hrvatska glumica Zrinka Cvitešić (35). Rođena u Karlovcu, publiku u regionu osvojila je prije desetak godina ulogom u romantičnoj komediji "Što je muškarac bez brkova?", a svjetskoj eliti priključila se prije nekoliko mjeseci, kada je osvojila najprestižniju britansku pozorišnu nagradu "Olivier" u kategoriji najbolje glumice u mjuziklu. Zrinka je nagradu dobila za ulogu u mjuziklu "Once".

Iz prvih redova elegantnu i profinjenu glumicu na dodjeli su pratile zvijezde poput Džudi Denč (Judi Dench) i Rut Vilson (Ruth Wilson), a o njenom glumačkom kvalitetu dovoljno govori činjenica da joj se obratila slavna Dženifer Lopez (Jennifer), i to za vrijeme gostovanja u popularnom šouu britanskog komičara Grahama Nortona.

Vrata svjetske scene Zrinka je odškrinula još prije nekoliko godina nominacijom za evropskog Oskara, nagradu "Shooting Stars" na Berlinskom filmskom festivalu za ulogu u filmu Jasmile Žbanić "Na putu", i nagradom njujorškog Hampton festivala. Njen glamur, talent i harizmu prepoznao je i "L'Oreal", koji ju je odabrao za zaštitno lice 2014. godine.

Tako je stala uz neke od najljepših žena svijeta, koje su ovogodišnja zaštitna lica čuvenog kozmetičkog brenda - Leticiju Kastu (Laetitia Casta), Aišvarju Rai (Aishwarya), Evu Longoriju (Longoria)...

S ekipom "Dnevnog avaza" Zrinka se susrela u jutarnjim satima, prije svih obaveza. Dojmili su nam se njena ljubaznost, jednostavnost i otvorenost.

Novi ciljevi

U Sarajevo ste doputovali kao dio "L'Orealove" priče. Kako ste postali dio njihovog tima?

- "L'Orealov" tim iz Hrvatske nazvao je moju agenciju u Londonu i ponudili su saradnju. Kada pogledate sva ova imena na plakatu, nema tu mnogo rasprave. Samo sam pitala da li sam slobodna i, kada su odobrili angažman, stigla sam u Sarajevo.

Iza Vas je izuzetno uspješna godina.

- U posljednju godinu i po pokrenula se takva priča, koja je, zapravo, veća od mene. I to shvatiš na dodjeli "Oliviera", kada vidiš da se tu uopće ne radi samo o tebi nego o novom koraku i nekim vratima koje si otvorio za generacije. Sretna sam zbog svega što sam postigla u ovih godinu i po i naravno da mi je važno. Uložila sam u to sve što sam mogla, i fizički, i psihički, i emotivno. Ponosna sam i sretna što se tako završilo, ali ono što je bitnije od mene lično je to da stranac dobije pozorišnog Oskara. I to ne stranac iz Engleske, Italije, Francuske nego s Balkana. Tako da mislim da je to veoma bitno za sve kulture malih zemalja.

Kako Vas u Sarajevu doživljavaju?

- Kao i prvog dana kada sam došla i kada sam bila niko i ništa. I to je, zaista, genijalno. Zato je Sarajevo posebno i drugačije od svih ostalih gradova. Jer, uopće nije bitno ko smo i šta smo, bitna je dobra energija i pozitiva. To je ono prema čemu ti ljudi ovdje sude.

Nazivaju Vas novom zvijezdom londonskog teatarskog nebu i to je nešto što Vam sigurno godi. No, hoće li to biti teško opravdati?

- To je kao i sve u životu. Postaviš nove ciljeve i onda se oni ostvare ili ne. Ljudska potreba je da vidi šta može još uraditi. Tako da definitivno ima novih ideja koje su isplivale pa ćemo vidjeti šta će biti od toga. Ali, nemam nikakav niti teret na leđima niti mi iznad glave stoji “moraš sada ti nešto još”. Ovo je samo po sebi bilo toliko veliko i za Hrvatsku i za Bosnu, i za sve naše zemlje, pa, na kraju krajeva, i za Englesku. Zato što je engleski pozorišni svijet već stoljećima vrlo strog, vrlo zatvoren i dobiti "Oliviera" je nešto zaista ogromno.

Je li Vam se desio moment da gubite snagu?

- Ne baš. Osjećam ono, kao kada kažu za žene, da su tridesete naše godine. I to stvarno osjećam, zato što iz dana u dan imam sve više ideja, sve više želja, sve više potrebe za kreativnim izražavanjem i to me veoma dobro drži. Održava me i kafa, koju nisam pila prije Londona. Sjećam se, jednog dana sam imala dvije predstave, bilo je ljeto i vrućina. Nisam više mogla izdržati. Kada se završila prva predstava, rekla sam: "Bože, sad imam još jednu, kako ću?" I onda su me dečki iz moje ekipe pozvali da idemo na kafu. Rekla sam da je ne pijem, na šta su oni kazali da mi baš zato treba. Tada sam je popila i sad mi je postala potreba.

Najteži put

Na koji način odlučite koju ćete ulogu prihvatiti?

- Za vrijeme studentskih dana zacrtala sam put koji je najteži u ovom poslu - a to je birati šta radiš i raditi isključivo ono u šta vjeruješ. Naše tržište, ne govorim samo o Hrvatskoj, mislim i na Bosnu, Srbiju, Sloveniju i sve ostale zemlje bivše Jugoslavije, veoma je malo. Posla ima malo i onda još kada odlučiš birati, teško je od toga živjeti, teško se razvijati. Ali, to je bio moj put. Poodbijala sam strašno mnogo uloga, sapunica, serija i ne znam čega sve ne, ali jednostavno, morala sam.

Cvitešić: Pozorišni svijet u Engleskoj je vrlo strog

Je li Vam žao?

- Sada, iskreno, kada shvatim da imam 35 godina i da nemam svoj krov nad glavom, onda se zapitam jesam li baš tako trebala. Ali, kada se ujutro probudim i kada se pogledam u ogledalo i kada vidim ono što želim vidjeti i stojim iza toga sto posto i sa dvije noge na zemlji, onda mi je sve savršeno.

Kažete 35, a nemate krov nad glavom. Radite li nešto na tom polju?

- Pa, sada sam malo pametnija pa se počelo stavljati na stranu. Nije da nisam zarađivala, ali nekako je moj izbor bio da do nekih tridesetih putujem po svijetu, da upoznajem nove kulture, družim se s ljudima...

Pepeljuga je bila Vaša prva uloga. Od Pepeljuge do zvijezde engleskog pozorišta...  

- Da, imala sam tada 13 godina. Kada se krećeš po krugovima kao što je londonsko društvo, među visokoobrazovanim osobama koje su pohađale skupe škole, onda shvatim da sam ja osnovnu školu završila u selu kraj Karlovca, nakon toga srednju školu u Karlovcu, čak ne ni u Zagrebu, i da sam tu gdje jesam, meni je to sve zajedno čarobno. Mjesto rođenja ne određuje nas u onome što možemo postati.

Obratila Vam se i slavna Dženifer Lopez. Jeste li upoznali još neke poznate ličnosti?

- Upoznala sam veoma mnogo ljudi. Moje iskustvo je da su one velike svjetske zvijezde, ali među njima, baš kao i među nama, ima istinskih velikih ljudi i onih koji su to postali marketingom. Tako da oni koji su stvarno veliki glumci ili pjevači su u pravilu i najjednostavniji ljudi.

Strah i bombe

Vi ste dijete rata. Sa 11 godina postali ste izbjeglica, djed Vam je ubijen...

- Prije svega, takve stvari u životu ne bih poželjela nikome. Ali, mislim da, kada se već dogode, pogotovo ako si dijete, da je veoma bitno okruženje u kojem se nalaziš. Moji roditelji i komšije su se trudili da djeca ne osjećaju strah i ratna dešavanja, iako sam dvije godine živjela u skloništu, nije bilo škole, trčali smo ispod bombi... Na kraju sam i pobjegla, jer sam morala.

Kroz život je najbitnije sačuvati dječiju iskrenost i naivnost. Onda iz toga proizilaze super ideje i ljubav prema životu.

Baš kao osoba koja je sve to proživjela, kako gledate na razaranja u Gazi?  

- Sada sam se vratila iz Kijeva, tamo je, također, užasno. U Ukrajini je katastrofa. Jedini komentar koji mogu dati je da mi nije jasno da čovječanstvo apsolutno ništa nije naučilo iz svih ovih stoljeća. I činjenica je da nećemo nikada. Nevjerovatno je koliko smo glupi! To je suludo, život je toliko lijep i ima mjesta za sve, da se još sto puta rodim, ja rat ne mogu razumjeti.

Šta regionu nedostaje da bi se približili svijetu?

- Teško mi je o tome pričati u Sarajevu, jer je to grad koji je pokazao kako se to radi. Teško je tu davati neke savjete, sjedeći baš u gradu, koji je mnogo toga napravio. Ono što nedostaje Hrvatskoj je svijest da, kada radiš, konkretno, film, da ne razmišljaš da ga radiš za 4,5 miliona ljudi u Hrvatskoj nego da razmišljaš globalno. To su neke stvari koje se trebaju otvoriti u glavama.

Kroz osmijeh o Niki Kranjčaru

Zrinka Cvitešić bila je više od pet godina u vezi sa muzičarem Hrvojem Rupčićem. No, od kako su njih dvoje objavili da je romansi došao kraj, počelo se špekulirati da je lijepa glumica u vezi s nogometašem Nikom Kranjčarom. Objelodanjeni su paparaco snimci Zrinke i Nika, a potom je i njen otac Ivica potvrdio ovu ljubavnu vezu.

- Ne bih komentirala tu vezu - zagonetno se nasmijala simpatična Hrvatica.

Pauza od svijeta Brodveja

Govori se da ste dobili nove ponude s Brodveja.

- Trenutno sam na godišnjem odmoru pa ne razmišljam mnogo o tome. Ali, sigurno je da ću malo napraviti pauzu od "West Enda" i svijeta Brodveja, vratiti se filmu i televiziji, pa onda ćemo vidjeti. Jer, kada govorim o ulogama, vodi me zamisao da svaka naredna treba biti drugačija, bilo da donosi neku novu vještinu, novi jezik, fizičku promjenu i tako će biti i dalje.

Nedostaje mi hrana s Balkana

Živite na relaciji London - Zagreb. Šta je to što Vam ne odgovara u engleskoj prijestonici?

- Hrana!

To je razlog što ste vidno izgubili na težini?

- Ja mislim da jeste. Teško je kada odrasteš na Balkanu, s nekim izvornim okusima hrane. Kada ispečeš jaje i ne moraš ništa dodavati nego je to jaje i puna su ti usta. Ili izvadiš ribu iz mora u Dalmaciji i napraviš je bez umaka i dodataka. Onda dođeš u Englesku, gdje je sve u umacima, začinima i kojekakvim izmišljotinama, onda tu nema nekog istinskog okusa hrane.