Stručnjaci ističu da u novije vrijeme očevi sve više učestvuju u odgoju, njezi i obrazovanju svoje djece. Oni više nisu, kao što je to bio ranije slučaj, autoritativne figure kojih se djeca plaše, nego su tu da pozitivno utječu na karakter, osobine i navike djeteta.

Istraživanja pokazuju da mališani izrastu u daleko kvalitetnije osobe kada su očevi aktivno uključeni u njihovo odrastanje, a stručnjaci tvrde da postoje zajedničke karakteristike koje krase sve dobre očeve.

Aktivno učešće

Dobri očevi su i dobri modeli. Djeca lako primaju poruke, kako verbalne tako i neverbalne, odnosno posmatraju kako se ponašate i to oponašaju. Također, uvijek su tu za dijete, ne bježe od kućnih obaveza i poslova i ne prepuštaju njegu djeteta isključivo majci. Aktivno učestvuju u svemu.

Previše strog, autoritativan otac ili onaj koji svojoj djeci ne pruža dovoljno nježnosti formirat će dijete po svom modelu, pa ni ono neće biti u stanju da se drugačije postavlja prema svojoj djeci.

Dobri očevi biraju riječi i ne razgovaraju impulsivno. To podrazumijeva strpljenje da se s djetetom razgovara na njegovom jeziku. Stručnjaci tvrde da mlađa djeca ne razumiju apstraktne pojmove, pa očevi treba da govore tako da ih djeca shvataju.

Podstiču kreativnost

Dobri očevi ohrabruju i podstiču dječiju kreativnost i intuiciju. Također, čuvaju se osuđivanja. Djeca griješe dok usvajaju nova znanja. Očevi koji se čuvaju osuđivanja znaju kada treba zadržati svoj sud za sebe. Uočavaju dječije greške, ali ih ne vrednuju kao dobre i loše, nego uče djecu da ih posmatraju kao izbore koje ponekad moraju samostalno napraviti.

Djeca kao učitelji

Dobri očevi djecu vide kao učitelje. Učenje je uzajamni proces i od djece može mnogo da se nauči. Mališani vam uvijek nude lekcije, pa su dobri očevi više orijentirani na ono što oni moraju naučiti i poduzeti umjesto da od djeteta očekuju previše.